zatvoreno

Koliko smjene trenera zaista imaju učinka?

  • Mac316
  • 09.05.2013.
  • 101
  • 6

Smjene trenera su nešto što ide 'pod normalno' u našoj ligi. Gotovo da nema kluba koji veže dva lošija rezultata jedan za drugim a da se ne postavi pitanje povjerenja treneru i moguće potrebe za 'pozitivnim šokom'. Zaista, samo su tri trenera koji su započeli sezonu u svom klubu još u sedlu. Tomislav Ivković odlično gura sa Lokomotivom, a Stanko Mršić i Igor Pamić muku muče sa Osijekom i Istrom ali se održavaju na svom mjestu i prilično je jasno da će se ta politika njihovim klubovima isplatiti, oba kluba će ostati prvoligaši.

A ostali? Svi su mijenjali, svi su tražili nova rješenja, ali koliko je to zaista bilo uspješno? Slaven Belupo npr. je smjenom trenera stvar samo dodatno pogoršao, Rijeka se pod Kekom ipak podigla, kao i Split pod Vulićem. Pravila očito nema, ali probajmo analizirati koje su trenerske smjene najviše urodile plodom i u kojem smislu? Što su treneri koji su podigli svoje momčadi napravili dobro? Isto tako, što su treneri i klubovi koji su mijenjali a krenulo je na lošije napravili krivo?

Dinamo i Hajduk su oboje mijenjali trenere, ali za ni jednog se ne može reći da i sa starim trenerima ne bi postigli jednak rezultat. Što klubovi žele dobiti stalnim smjenama? Stalno se govori o famoznnom podizanju igre, ali to nikako da se dogodi, ni jedan naš prvoligaš baš ne plijeni odličnim nogometom niti sustavnom igrom. I opet se tu ističu oni koji nisu mijenjali, Lokomotiva igra, po mnogima, najljepši nogomet u ligi, a Osijek je pod Mršićem razvio ne toliko lijep, ali sustavan nogomet, temeljen na tvrdoj obrani i malo rizika. Možda nije oku lijepo, ali je barem plod rada, a ne improvizacije. Je li to pokazatelj svima, pa i najvećim našim klubovima? Mogu li se Jurčić i Tudor održati na duže razdoblje? Mislite li da bi nekoliko sezona sa istim trenerom rezultiralo podizanjm igre momčadi? Koliko je moguće da to vidimo u budućnosti u Ligi 10? Da od 10 trenera na početku sezone barem polovica dočekaju kraj sezone na klupi? Je li to realno? Mislite li da bi takvim pristupom i nogomet bio bolji?

MAXtv Prva liga - sezona natjecanja solidan 6.2 3, 0, 2, 5, 5, 9, 22, 34, 18, 2, 1
Smjenjuju li se treneri u našoj ligi prelako? slažem se 8.0 0, 0, 0, 0, 1, 1, 9, 30, 23, 14, 23
Slažete li se da ekipe koje su ostavile trenere cijelu sezonu igraju najsustavniji i organizirani nogomet? većinom se slažem 7.2 0, 0, 1, 2, 1, 6, 16, 36, 21, 6, 12
Je li smjena trenera naštetila Slaven Belupu? djelomično se slažem 6.5 2, 2, 0, 1, 5, 17, 24, 20, 16, 8, 6
Koliko je dovođenje Vulića podiglo Split? mnogo, 70% 7.1 0, 0, 1, 1, 1, 5, 24, 37, 18, 5, 9
Hoće li Jurčić i Tudor biti dugoročna rješenja za Dinamo i Hajduk? prije ne nego da, 35% 3.6 9, 5, 14, 20, 17, 17, 15, 2, 1, 0, 1

Analize (6)

vlajki | 05/2013

Odavno je poznato da je rok trajanja trenera jednak onom parizera na +30. Kratak. Vrlo, vrlo kratak. Gramzivi predsjednici, često ljudi zalutali u sport, očekuju od svoje momčadi da bude minimalno finalist Lige prvaka i uz to osvoji prvenstvo i kup.  Bez obzira vodili oni Chelsea, Osijek ili „NK Ferdu“ iz Donje Obreške.  

Danas rijetki treneri poput odlazećeg sir Fergusona imaju sve konce u svojim rukama. No, pitanje kako bi se njegova karijera odvijala da je dobio cipelu u prvoj sezoni u kojoj nije osvojio trofej. Pa zašto ga je uostalom naslijedio Moyes? Zato što je u njegovom radu prepoznat novi Ferguson – čovjek koji će ostati u klubu ako treba i 50 godina. Poistovjetiti se s klubom i učiniti sve za njega pa makar morao potpisati i brakorazvodnu parnicu. Daleko je Everton od najjačih klubova Premiershipa. Niti igra najljepši nogomet, niti se ikada plasirao u Ligu prvaka pod njegovim vodstvom, no valjda cijeli svijet zna da je on (Moyes) u Evertonu. Da je ON Everton (sada Manchester).  

Danas je „pao“ Mršić. NK Osijek zahvalio se tom stručnjaku koji je nemojmo se zavaravati, ipak izborio ovosezonski opstanak u HNL-u. S ekipom koja je po igračkom kadru (svaka čast Smoji) trebala tavoriti dnom prvenstvene ljestvice. Pogotovo nakon igračkog egzodusa u Rijeku. Da se razumijemo, nisam obožavatelj Mršića, njegova kletva Boga je stotinjak puta znala otići u eter, što me iskreno uvijek smetalo. No, otkad pratim HNL uvijek se tu negdje „vucara“ i rijetko kad ga ne podupiru rezultati.  

I Vulić se pobrao, no kao pravi gospodin kakav je uvijek bio, za sebe je zadržao razloge odlaska. O odlasku Krstičevića je već sve rečeno. Smjene trenera dva-tri kola prije kraja nemaju nikakvog smisla. Da li bi Zagreb ostao u ligi da je smijenjen Blažević. Zar je on kriv što Abdurahimi, najbollji igrač kluba, nije pospremio niti jedan od deset zicera koje je imao u proteklih mjesec dana. I nije sad Zagreb ispao zato jer je pun kufer slabiji od ostalih. Svi su oni tu negdje. I Cibalia i Zadar i Inter i Osijek… Tako je grah pao. Ovoga puta na štetu NK Zagreb, idući put će na štetu nekoga drugog. Nije li upravo Inter bio unazad tri kola otpisan pa se sa uzastopne tri pobjede iščupao sa samoga dna? Mogli su i oni biti u trendu i smijeniti Magića. Nema veze što je sjeo na klupu tek nedavno.   

I Sion je danas „puknuo“ Gattusa. Predsjednik Siona, vrli nogometaš i znalac, našao si je već petog ovosezonskog trenera. Ili šestog. Tko bi ih sve pobrojao. Nema veze. Ovaj zadnji je taj – izabrani - on će od Siona napraviti čudo. Budalaštine da ne „nemru“ bit veće.  

Nije mi poruka braniti sve trenere svijeta. Nekad jednostavno ne ide i razlaz je jedino moguće rješenje. Tako je ponekad i s curom, i sa šefom, što onda ne bi bilo i sa odnosom predsjednik – trener.  No nekad je njihova smjena van svake pameti, rješenje koje se donosi jer se ne zna napraviti ništa drugo.  

Možda ćemo jednom dočekati da će igrači mijenjati trenere, a treneri predsjednike. Koji bi to tek „kuršlus“ bio. Premda ni ovo danas nije daleko od toga.

Treneru, mrš
Odavno je poznato da je rok trajanja trenera jednak onom parizera na +30. Kratak. Vrlo, vrlo kratak. Gramzivi predsjednici, često ljudi zalutali u sport, očekuju od svoje momčadi da bude minimalno finalist Lige prvaka i uz to osvoji prvenstvo i kup. Bez obzira vodili oni Chelsea, Osijek ili „NK Ferdu“ iz Donje Obreške. Danas rijetki treneri poput odlazećeg sir Fergusona imaju sve konce u svojim rukama. No, pitanje kako bi se njegova karijera odvijala da je dobio cipelu u prvoj sezoni u kojoj nije osvojio trofej. Pa zašto ga je uostalom naslijedio Moyes? Zato što je u njegovom radu prepoznat ...
Treneru, mrš
Odavno je poznato da je rok trajanja trenera jednak onom ...
tm38691 | 05/2013

Po meni smjene trenera su apsolutna glupost i kao i u svakom poslu jedino zamjenja boljim cini neku razliku... U hrvatskom slucaju situacija je jos gora, jer vecina tih smjena je rezultat lose hijerarhije, klupske uprave i na kraju krajeva nerealnih ambicija.

Ako govorimo o HNL-u, koji klub ima barem srednjorocni projekt na 5 godina i strategiju na koji nacin to ostvariti... Nogometom nam vladaju tzv manageri (citaj lokalna mafija). Sve se radi zbrda zdola, a igraci dovode kako se sprdne sportskom direktoru i na kraju za sve to odgovara trener... Najbolji primjer za kao koji vlada su brazilci koje je Kresic doveo Krsticevicu na Poljud, kao i zavrzlama zimi s zadnjim veznim hajduka... Zat u Engleskoj postoji manager, ne trener...

Iskreno kako trener moze biti kriv ako momcad ne funkcionira? Posebno ako on tu momcad nije slagao, dovodio i prodavao igrace?! Nego u vecini slucajeva to radi nesposobna uprava bez vizije (Hajduk, Zagreb), i jos gori sportski direktor?! Evo cak je i Igor Pamic koji je po meni dobar trener za hr prilike da se konacno nada da ce u sljedecem roku kupovati s vizijom kako dalje, i igrace koji mu trebaju... A Istra je jedan od najsredenijih klubova u ligi!

Lak je doci na klupu Barcelone i biti uspjesan... Razlog za to je da je jos u 90tima Johan slozio klupske strukture, postavio temelja onoga sto je Barcelona danas... U barceloni se zna sustva igre u svim mladim kategorijama. Zna se i sustav igre prve momcadi. Pa omladinski pogon trazi talente koji se uklapaju u taj sustav, brusi ih do prve momcadi... Isto vrijedi i za prvu momcad koja se pojacava igracima koji se uklapaju u sustav. U hajduku dode Tudor sa svojom vizijom igre i promjeni u jednoj utakmici sve sto je trener prije njega prakticirao godinu dana?! Sad ceka ljetne pripreme da igrace brusene u jednom prebaci na totalno drugi sustav igre?! Koga mi to nasmijavamo???

Po meni svi hrvatski klubovi (osim dinama u kojem Jozak radi korekcije na tom planu) imaju totalno krivu strategiju. Ako se vec nema para, stvarajte igrace u omladinskim pogonima... Kao Barcelona i/ili Ajax... I svi pogoni moraju igrati istim stilom, ista formacija, i usavrsavati taj sustav! Pa onda lako za trenera.

Sto se tice inicijalne teme, je li smjena trenera ucinkovita... Apsolutno ne kad je u pitanju dobar trener... A ako je trener los, on nije smio ni raditi u prvoligasu. Treneri se najprije moraju isprofilirati i dokazati kroz mladje kategorije i nize lige... I lako je vidjeti koji su dobri za HNL, a koji moraju voditi NK Radnik jos koju godinu... Po meni za HR pojmove vrhunski treneri koji zasluzuju kontinuitet su Ciro, Ivankovic, Mrsic, Pamic, Vulic, Katalinic, Poklepovic... S time da Pamic i Mrsic trebaju jos par godina voditi klubove koje vode i stjecat iskustvo, pa tek onda skociti koju stepenivu vise... Solidni trener mi je Cacic, Scoria, Ivkovic... A ostali trebaju jos puno raditi da dosegnu tu razinu! Ukljucujuci i trenera Psiha koji je jos nedorastao funkciji koju obnasa...

Mislim na koji nacin uopce biti dobar trener kad si u nas uprava njima brise guzice? Kako uopce imati autoriteta medu igracima koji znaju da trajes 2 mjeseca i cim odigraju losije sljedi smjena?   Ako je Mamic napucao Vahu, jedinog vrhunskog trebera u HNL u posljednjih 10 god, na cemu graditi autoritet i biti lider momcadi???

Uprava je glavni razlog zasto momcad izgleda lose, ne trener
Po meni smjene trenera su apsolutna glupost i kao i u svakom poslu jedino zamjenja boljim cini neku razliku... U hrvatskom slucaju situacija je jos gora, jer vecina tih smjena je rezultat lose hijerarhije, klupske uprave i na kraju krajeva nerealnih ambicija. Ako govorimo o HNL-u, koji klub ima barem srednjorocni projekt na 5 godina i strategiju na koji nacin to ostvariti... Nogometom nam vladaju tzv manageri (citaj lokalna mafija). Sve se radi zbrda zdola, a igraci dovode kako se sprdne sportskom direktoru i na kraju za sve to odgovara trener... Najbolji primjer za kao koji vlada su brazilci koje ...
Uprava je glavni razlog zasto momcad izgleda lose, ne trener
Po meni smjene trenera su apsolutna glupost i kao i ...

Respekt: socios_1899, verce48, Vilanova,

Slažem se: Marsonija,

Marsonija | 05/2013
r5

Mac 316 uistinu zana postaviti temu o kojoj možeš puno napisat a da ipak neodgovoriš na dobar dio pitanja koja se uz temu postavljaju.

Već na sam naziv teme nemožeš jednoznačno odgovoriti,jer ima i ovakovi i onakovi primjera.

Ako si pristalica dugovječnih (na klupi) trenera (osobno sam za)onda ti prvo pada na pamet najdugovječniji Ferguson.O njemu je Mac puno rekao iako kaže da pisanje o njemu ostavlja njegovim pristalicama.Međutim ono što je iznijeo u svojoj analizi je sukus dugovječnosti Fergusona.

Dali mi imamo nešto sličnoga,barem za naše uvjete?Mislim da nemamo dugovječnog trenera na klupi jednog kluba,ali imamo dugovječnih trenera po radu u nogometu (Ćiro)

Može li to biti zamjena za dugovječnost tipa Ferguson.Teško,ali eto barem imamo dugovječnih trenera po radu u klubovima,ako već nemamo Fergusona.

Već sam rekao da sam pristalica dugovječnijih trenera na klupi jednog kluba.Zašto?Ako kažemo da je Mac326 odgovorio na pitanje navodeći Fergusona kao primjer,nebi baš u potpunosti odgovorili na pitanje.

Prije svega,kod nas je malo trenera koji se upuštaju dublje u rad kluba u svim njegovim segmentima.Idealno je ako on može utjecati na struku kluba koja radi sa podmlatkom,ali to ne ide lako.Vidjeli smo da  niti Mišo Krstičević koji je došao iz toga segmenta kluba nije mogao više utjecati na taj segment.Jedva se je izborio za samostalnost rada sa prvom ekipom i to ga je uz neke druge stvari koštalo mjesta na klupi.

S druge strane i treneri su svjesni da se kod nas previše drži do poštapalice da trenera na klupi drže samo rezultati.i najgore je u tome što se pod rezultatima podrazumijeva samo prvo njesto,osvajanje KUP-a i plasman u Evropu.Sve ostalo nije bitno.Nije važnao postignuće stvaranja prepoznatljive i učinkovite igre,nije važna stabilnost kluba temeljem kontinuiranog postizanja rezultata koji klubu omogućuju da se bez stresa održava ,ako ne na prvom mjestu,ali onda na mjestu koje ne dovodi u pitanje opstanak u ligi.

Na kraju krajeva promjenili su se i društveni (pa onda i financiski )uvjeti koji dovode i do češćih smjena trenera u odnosu kako je nekada bilo..Nekada su se treneri ipak duže održavali na klupi.

E sada dali su postizavali i bolje rezultate.Teško je reći zašto,ali činimi se da jesu.Prije su naši klubovi češće i uspješnije igrali u međunarodnim natjecanjima.

Međutim bilo je i onda neuspjeha trenera,ali mi se čini da se nisu tako tragično shvaćali kao sada.Vjerovatno je tome razlog i novac koji se uvukao u sve pore nogometa i diktira sva zbivanja u njemu.To je očitije upravo u vrijeme gospodarske krize.

Kod čestih promjena trenera može se postaviti pitanje dali su za neuspjeh samo oni krivi.Sigurno da ne,ali najviše posljedice snose treneri Nekada je postojalo udruženje trenera (možda postoji još,ali se to ne osjeti) koje bi trebalo štiteći svoje članove analizirati razloge smjene trenera,jer drugačije je to kada to kaže organizirana struka,a drugačije kada to kaže pojedinac pogotovo ako se radi o smjenjenom treneru.

Možda bi time dobili barem vjerodostojnija obrazloženja o smjeni trenera nego ih sada dobivamo.

Kada govorimo o uspješnom ili neuspješnom treneru,nemoguće je reći ovaj je isključivo uspješan,a ovaj neuspješan,jer lako uspješni postane neuspješan i obratno.

Mislim da bi trenerska steuka se morala izboriti za neke principe kod angažiranja trenera.Prije svega da Uprave kažu svoje planove i zahtjeve,uvjete koje će osigurati za realizaciju tih planova i posljedice za Upravu i trenera ako se planovi ne ostvare.Takođe trener nebi smio olako obećavati uspjehe,pogotovo preko noći i nepristajati na snošenje krivice za ono što mu nije ispunjeno,a obećano je.Međutim to je izuzetno teško ostvariti,jer je u pitanj često gola egzistencija i trener je počesto prisiljen na kompromise na svoju štetu.

Jasno je da za ostvarivanje iole ozbiljnijih planova, a to nemoraju biti issklučivo sportski rezultati tipa prvo mjesto, plasman u evropska natjecanja i slično,već u prvom redu stabilizacija ekipe,stvaranje prepoznatljive igre,afirmiranje igrača,posebno mladih i slično tome.Koliko god plasmani bili važni (donose i novac igrom u Evropi i sponzore) toliko i ostvarenje ovih drugih ciljeva su izuzetno važni jer dugoročno donose uspjehe u plasmanu,novac od igre u evropskim natjecanjima,isplativu prodaju igrača,drugim riječima stabilnost i sigurnost kluba.

Za ostvarivanje ovakovih ciljeva treba vremena i strpljenja,a toga nema niti kod navijača (pogotovo većih klubova Dinamo,Hajdiuk,Rijeka,i možda još pokoji) ali nažalost ni kod ljudi koji vode klub.Zato su moguća ta česta smjenjivanja trenera da se zadovolje navijači,a opravdaju vlastiti promašaj i počesto i vlastiti nerad ili jošgore mutni poslovi.

Dakle dugovječniji trener na klupi je u prilici da u smirenijoj atmosferi,radi bez prevelikog pritiska i ostvari zacrtano.

Naprotiv česta smjena trenera u nekom klubu u startu stvara pritisak na trenera,dovodi do ponašanja igrača tipa:ma koga šiša i tako on neće dugo, nema mogućnosti za provođenje ideja u djelo,jer za sve to treba ipak vrijeme,vrijeme,a njega nema

Dakle da zaključim:dulji ostanak na klupi,(barem jedan četverogodišnji ciklus) veća šansa da se uspije.Rad u smirenijoj atmosferi,bez posebno velikih pritisaka i drugačiji odnos igrača prema dugovječnijem treneru (veći respekt i poštovanje) Zato sam za dugovječnije trenere,jer imaju veću šansu da uspiju.

I na kraju dali smjene donose rezultate? To je dvojbeno,jer možda bi eventualne uspjehe i opravak ekipe uspio i sa dosadašnjim trenero,pogotovo ako novi trener nastavi na temeljima rad staroga trenera

S druge strane upitno je što sve stoji u uspjehu novoga trenera? Možda je atmosfera u svlačionici bila suviše zategnuta i nezdrava,možda je preovladalo ono: ko ga šiša neće on dugo,a možda je promjena stila i načina igre upravo legla igračima i više im odgovara od dosadašnjeg načina igre.Dakle opet puno pitanja , a malo konkretnih odgovora.Međutim mislim da ipak koristi od duljega rada s jednom ekipom i u jednom klubu donosi dugoročno višekoristi od stalnih i čestih smjena.Osobno baš i nevjerujem u nekakove "pozitivne" šokove.Vjerujem samo u eventualno novi pristup igri,igračima i odgovornosti.

Dobro ili loše pitanje je sad?
Mac 316 uistinu zana postaviti temu o kojoj možeš puno napisat a da ipak neodgovoriš na dobar dio pitanja koja se uz temu postavljaju. Već na sam naziv teme nemožeš jednoznačno odgovoriti,jer ima i ovakovi i onakovi primjera. Ako si pristalica dugovječnih (na klupi) trenera (osobno sam za)onda ti prvo pada na pamet najdugovječniji Ferguson.O njemu je Mac puno rekao iako kaže da pisanje o njemu ostavlja njegovim pristalicama.Međutim ono što je iznijeo u svojoj analizi je sukus dugovječnosti Fergusona. Dali mi imamo nešto sličnoga,barem za naše uvjete?Mislim da nemamo dugovječnog trenera na klupi jednog kluba,ali imamo dugovječnih trenera po ...
Dobro ili loše pitanje je sad?
Mac 316 uistinu zana postaviti temu o kojoj možeš puno ...
Vjeran | 05/2013

Znate li koja je razlika između Olimpijade i Olimpijskih igara? Nema je? Sigurni ste? Ono, sto posto sigurni? Hm, šteta što mi niste bliže pa da stisnemo desnice, a ja se kasnije omastim janjetinom na vaš račun ;-)

No, kako ovo nije Tribina o olimpijcima (iako ima nogometaša koji su istovremeno i olimpijci ali pustimo sad to) već o trenerima idemo se mi pozabaviti malo tim pitanjima. U strukturi kluba trener je onaj koji je zadužen za krajnji proizvod - igru ekipe. Jasno, ta igra bi trebala postići i neke rezultate. U idealnom svijetu, dobra igra = dobri rezultati i obrnuto. No, svijet nije idealan. Ipak, aproksimirajmo neke stvari i zamislimo da rezultat izravno ovisi o kvaliteti igre.

Povucimo sad paralelu (ma, neeeee, pustite sad geometrijski pribor, ne tu paralelu...) nogometnog kluba s nekom proizvodnom tvrtkom. Temeljem gornjeg opisa posla trenera možemo izjednačiti s tehničkim direktorom odn. direktorom struke. A sad razmislimo malo o tome koje su to situacije u kojima tehnički direktor ostaje bez posla.

Situacija 1. - Proizvod tvrtke je sve lošiji i lošiji iako se, količinski gledano, proizvodi jednako kao i prije

Sigurno vam je lako predočiti ovakvu situaciju. I jasno je da je ona neprihvatljiva, jasno je da netko mora odgovarati. Tehnički direktor? Pa možda. Ali možda ima i još kandidata. Recimo, možda je, pod pritiskom rezanja troškova poslovanja, financijski direktor predložio nabavu sirovine slabije kvalitete. I možda se tehnički direktor s tim nije složio znajući što će se dogoditi. No, generalnom direktoru dopali su se brojevi koje mu je servirao financijski, a nije mu se dopao defetističko-proročanski stav našeg tehničkog direktora pa je odlučio kako je odlučio. Jasno, ovo je samo jedan scenarij, sigurno ih možete smisliti i više. Naravno, visokomoralni i principijelni kakvi već jesmo, u sebi urlamo kako je naš tehnički trebao dati otkaz kad je vidio da se radi krivo. No, onako iskreno, tko bi to od nas napravio? Tko bi od nas dao otkaz kad bi vidio da se vuku krivi potezi koji upropaštavaju tvrtku?

Situacija 2. - Porast proizvodnje nije u skladu s postavljenim planovima

Dakle, sve je jasno i u ovom slučaju. Naš je proizvod i dalje jednako kvalitetan ali količine jednostavno ne prate postavljene planove. Postavlja se pitanje odgovornosti. Tko je kriv? Pa za proizvodnju je zadužen tehnički. Dakle, jasno je tko je kriv. Ili možda ipak... A što ako su planovi rađeni tako da je Uprava tvrtke svoje (nerealne) želje pretvorila u (jednake takve) ciljeve i sad urla kako se planovi ne ostvaruju? Što ako je naš tehnički još tada upozoravao da ne može Dinamo biti prvak Europe, pardon, da je jednostavno nemoguće bez značajnih ulaganja ostvariti zadane ciljeve, a da čak ni takva ulaganja ne jamče uspješnu realizaciju? I što ako je tada od n ruka na kolegiju samo njegova bila dignuta protiv? Naravno, visokomoralni i principijelni kakvi već jesmo vraćamo se na zadnje tri rečenice prethodne situacije.

Situacija 3. - Radnici u proizvodnji nezadovoljni su i nemotivirani, proizvodnja je slaba i kasni, a prst krivice se upire u tehničkog

Napokon, kazat će Pažljivi Čitatelj, evo situacije u kojoj naš tehnički ipak treba letjeti iz firme. Jer, vidljivo je da je ovakvo stanje neodrživo. Zanimljivo, u ovom se slučaju i ja mogu djelomično (ali samo djelomično) složiti s Pažljivim Čitateljem. A opet, je li realan scenarij u kojem tehnički nastoji natjerati radnike da rade svoj posao, umjesto da zabušavaju, potkradaju firmu, rade fuš za vrijeme radnog vremena...? Je? Zar je onda stvarno on odgovoran za problem?

Bolesna mašta poput moje producirat će još podosta "izmišljenih" situacija poput navedene tri kako bi p(r)okazala sve probleme s kojima se naš tehnički nosi u svom radu. Ali vjerujem da to nije potrebno, sigurno ste shvatili poantu. Ipak, prikazane situacije poslužit će za nastavak teksta (ne, ne ljutim se što ste svi odustali jer ste shvatili da će ovo još potrajati).

No, vratimo se mi našem treneru. Prije svega, ono što mene zapravo zanima je slijedeće. Kako izgledaju pregovori i kako izgleda ugovor kojeg klub i trener potpisuju na početku suradnje? Da me ne bi krivo shvatili, uopće me ne zanima financijski dio i igra s nulama, zanimaju me ostali uvjeti. Naime, da sam ja nogometni trener (što na vašu sreću, a vlastitu nesreću - nisam), mene bi zanimalo kako izgleda razvojna vizija kluba. Kako izgledaju dugoročni klupski planovi. Obzirom da sam profesionalac, to znači da sam već prije samih pregovora pažljivo proučio postojeći igrački kadar i znam s kime (neću reći čime, nogometaši ipak nisu stvari) raspolažem. Dakle, znam što imam, a sad me zanima što klub s time želi. Pa klub kaže kako žele do kraja sezone dvostruku krunu (razgovaramo prije zimske pauze u kojoj je očito da klub ne postiže prave rezultate i zato traže novo trenersko rješenje). No, dobro, bar znam da imam ambicioznog poslodavca. Pitam gdje se vide za 2 godine. Kažu da žele potvrđivati duple krune, svake godine prodati igrača u protuvrijednosti od n miliona eura, imati dupke pun stadion, prodati n tisuća godišnjih ulaznica i prezimiti u Europi. A za 4 godine sve to uz dodatak da više nije vizija u prezimljavanju nego dizanju pehara barem Europske lige iako bi oni radije vidjeli onu uhatu kantu u svojim vitrinama. Pitam pregovarače koliko novaca planiraju uložiti u taj projekt. "Točno onoliko koliko Vi koštate!" kažu oni meni. "Vi ste naš zalog svijetle budućnosti."

Dižem se, rukujem se s "ekipom" i bježim glavom bez obzira.

U idealnom svijetu, u svijetu u kojem sve ima svoj promišljeni smisao i jasno preciziran redoslijed svaki bi klub prvo vrlo realno sagledao realno stanje. Potom bi jasno definirao što želi biti, a potom bi jasno odredio korake koje mora poduzeti da bi do cilja došao. Takav klub postavljao bi i kratkoročne ciljeve koji bi služili kao kontrolne točke na putu prema ostvarenju vizije. Jasno, sve bi to bilo na realnim osnovama.

Takav bi klub znao kakav stil nogometa želi njegovati. Takav bi klub znao može li računati na resurse za osvajanje Lige prvaka (vidi pod Chelsea, ManCity, PSG...) ili može računati na kvalitetan "održivi razvoj" kroz proizvodnju i prodaju svojih (mladih) igrača. Takav bi klub jasno znao preferira li otočki, totalni, tiki-taka ili već neki sedmi nogomet. Takav bi klub tada jasno znao kakav im trener treba. Takav bi klub napredovao iz godine u godinu. Ali ne strelovito, već korak po korak.

S druge strane, onaj koji želi biti nogometni trener, taj bi se temeljito školovao i pratio trendove. Taj bi znao da mora početi od "pranja tanjura" i svoje bi znanje stjecao, provjeravao, pokazivao i dokazivao pri tom stalno usavršavajući svoje znanje i na teorijskoj i na praktičnoj razini. Takav trener bi s jednakim žarom vodio ekipu iz neke vukoj***ne kao i Barcu ili Bayern. Takav bi trener znao što radi i to bi mogao i dokazati.

Realnost je, bojim se, ipak malo drugačija. Nisam siguran da i jedan klub u Hrvatskoj ima jasnu viziju razvoja, jasne dugoročne (ili barem srednjoročne) planove, jasne i mjerljive ciljeve. Zapravo, možda imaju Rijeka i Istra. Ali i to je samo zato što imaju vlasnike koji nisu iz Lijepe Naše. I koji znaju kako se to treba raditi.

Klubovima koji ne znaju što žele i koji ne znaju kako tamo doći najlakše je Pedra pronaći u treneru. Uz sve one floskule i obrazloženja kojih smo se naslušali i nagledali.

Zapravo, koliko se trenera u ovoj zemlji pokazalo neuspješnima, pravo je čudo da ih netko uopće još želi zaposliti. Zamislite da vam se na natječaj za radno mjesto javio netko za koga znate da je, obavljajući isti taj posao, već 10 puta dobio nogu. Vi bi mu ponudili ugovor? Stvarno?!! Ili, postavimo to ovako, da vi odlučujete, kojem bi treneru s ovih prostora poklonili povjerenje?

Sve ovo pišem upravo zato da ukažem kako u svakom problemu riba smrdi od glave. I zapravo mi je žao trenera jer (pre)često plaćaju račune za tuđe grijehe. Siguran sam, potpuno siguran, da tek dugoročnom i dobro osmišljenom klupskom strategijom te pažljivim odabirom trenera koji se u takvu viziju najbolje uklapa, klub može postići prave rezultate. A i tada ne odmah, već malo po malo.

Nažalost, naša politika izbora trenera me podsjeća na izvlačenje lota. Gurnemo ih sve u jednu vreću, potom u tu istu vreću zavučemo ruku, izvučemo jednog i - opa! - to je to! Smiješno vam je? Ne slažete se? A kako smo dobili Bilića? Kako Štimca? Kako je Hajduk sada dobio Tudora? I tko mi uopće može objasniti zašto je Kruno dobio treću priliku u Dinamu?

Ozbiljni klubovi paze što rade. Ozbiljni klubovi o treneru razmišljaju dugoročno. Naravno, i među ozbiljnim klubovima Guy Roux i SAF su iznimke. Ali ipak traju dulje nego ovi kod nas. I ne lete iz kluba baš nakon trećeg uzastopnog primljenog gola.

I zato bi treneri trebali raditi dulje od mjesec-dva. Jer tada bi se mogli vidjeti neki rezultati. Tada bi se, čak i u slučaju neostvarivanja planova moglo vidjeti gdje su problemi i što napraviti da se vrati na ciljani put. I tada bi se Ugovori raskidali u rijetkim situacijama kada bi bilo evidentno da je problem doista u treneru.

Stari Grci su Olimpijadu definirali kao period od 4 godine. Olimpijada je vremenski period između dvaju Olimpijskih igara. Uostalom, prisjetite se govora s otvorenja Igara kada onaj koji ih otvara kaže (otprilike): "Proglašavam igre 30. Olimpijade otvorenim!". Zašto baš 4 godine? Zato jer su shvatili da je to period u kojem se mogu postići rezultatski pomaci. Da je to period u kojem se može strateški planirati i nešto postići. Ne 6 mjeseci, ne godina, ne dvije. Nego četiri!

A nisu ti stari Grci bili baš blesavi. Ili možda ipak jesu...

Pozdravljam vas zdravo i živo!

Kako do novog Tomislava Ivića?
Znate li koja je razlika između Olimpijade i Olimpijskih igara? Nema je? Sigurni ste? Ono, sto posto sigurni? Hm, šteta što mi niste bliže pa da stisnemo desnice, a ja se kasnije omastim janjetinom na vaš račun ;-) No, kako ovo nije Tribina o olimpijcima (iako ima nogometaša koji su istovremeno i olimpijci ali pustimo sad to) već o trenerima idemo se mi pozabaviti malo tim pitanjima. U strukturi kluba trener je onaj koji je zadužen za krajnji proizvod - igru ekipe. Jasno, ta igra bi trebala postići i neke rezultate. U idealnom svijetu, dobra igra = dobri rezultati i ...
Kako do novog Tomislava Ivića?
Znate li koja je razlika između Olimpijade i Olimpijskih igara? ...
Pa ovisi sto smatras velikim al ok, do pivice. Ajde jedan vikend samnm na stadion, na zapadu imaju i pivice - aksma, 9.5.13. 20:36
ovo za Olimpijadu sam znao, ali da tehnickog direktora tolko *bu da prostis na izrazu nisam :D - Kum_Noci, 10.5.13. 8:35
Aksma vrbuje navijace pa da dinamo ima transparent boysi tribina.hr - Kum_Noci, 10.5.13. 8:36
Mislim da postoje okolnosti u kojima se vide pogreške i puno prije od četiri godine, ali načelno se slažem da je to neki period kada se stvari mogu ispravno evaluirati. - Losovius, 10.5.13. 12:49
U čovječe!Živio i ti meni! - macor123, 11.5.13. 23:21
Vilanova | 05/2013

Nekako je postalo uobičajeno i normalno da se hrvatski prvoligaši uslijed lošijeg rezultata odlučuju na smjenu trenera. Što je možda i razumljivo jer lakše je jednog čovjeka smjenit i pronać mu zajmenu nego 22 igrača. Da ne bi bilo zabune postoje i klubovi(broje se na prste jedne ruke) koji su hrabro zadržali neko duže vrijeme svoje trenere makar ih rezultati ili sama igra i nije previše oduševljavala, i to se u konačnici isplatilo, barem donekle. U daljnjem tekstu pokušat ću Vam iznjet svoje mišljenje kroz nekoliko primjera, u kojima ću uzet u obzir financijsko stanje i igrački kadar kluba. Krenimo redom od najboljeg prema "najlošijem":

1. GNK Dinamo - odmah na početku napomena koju svi vjerojatno znate, Dinamo je financijski izuzetno stabilan prvoligaš, igračkom kvalitetom je također ispred svih u ligi(druga je priča u europskim okvirima). Iako se nekako najviše "pompe" u medijma stvori kada dolazi do smjene trenera u Dinamu, s razlogom jer je najbolji klub u Hrvatskoj, smatram da biti trener Dinama i nije neka prevelika muka. Razlog? Oba gore navedena, financijski sređen klub a samim time i igračka kvaliteta je na jednom vrlo zavidnom nivou, te ima mogućnost dovođenja igrača sa strane koji su ako ne ekstra klase onda barem na nivou igrača iz ostalih klubova. Dakle, smjena trenera u Dinamu i nije nešto najdramatičnije za taj klub jer budući trener će nastaviti "jednakim" radom kao i njegov prethodnik tako da neki značajniji učinak smjenom trenera vjerujem da i nema. A u Dinamu se smjene trenera događaju iz nekih drugih razloga.

2. NK Slaven Belupo - financijski sređen klub za naše "krizne" prilike, uz to ima i sasvim solidan igrački kadar. Primjer kluba koji se vodi nesvakidašnjom politikom u našoj ligi zadržavanja trenera na duže staze. Roy Ferenčina je ovaj klub vodio čak 2 godine i to podosta uspješno(pobjeda Atletico Madrida u Koprivnici mu je zasigurno najveći rezultat u karijeri), no početkom ove godine nakon svega 4. kola (gdje od 12 mogućih uzima samo jedan bod) Uprava ga smjenjuje i na njegovo mjesto dovodi Sovića. Ali po njihovu žalost ni on ne uspjeva donjeti onaj pozitivan šok za klub te se i dalje nastavlja njihova kalvarija osvajanja bodova i traženja igre(iako u zadnje vrijeme se vide neki pomaci) i sama sreća je što su odigrali jako dobro jesenski dio sezone jer bi se sad našli u velikim problemima oko ostanka u ligi. Dakle, smjena trenera u Belupu nije donjela željeni efekt na igrače, i što se ove situacije tiče smatram da bi Upravi bolje bilo "provjetriti" svlačionicu na ljeto nego tražiti novo trenersko rješenje, jer kako meni to izgleda nije problem u treneru nego u momčadi.

3. NK Istra 1961 - iako nema možda neke pretjerane veze s temom jer nije bilo smjene trenera u Istri već 2 godine. Ipak sam ga uvrstio na ovaj popis iz jednog razlog a taj je što želim pokazati kako se kontinuitetom i pravilnim vođenjem kluba može doći i iz male sredine do solidnog rezultata. Iako je veći dio sezone muku mućila s ostankom u ligi zapravo sam od svih klubova koji su se borili i još uvijek se bore za ostanak najmanje bojao da će Istra ispasti. Razlog? Izuzetno cijenim kao trenera Igora Pamića još iz vremena dok je bio treneR Karlovcu, imaju sasvim pristojan igrački kadar a to se posebno pokazalo ovog proljeća(ako bi se gledalo samo proljeće bili bi u borbi za europske pozicije). Koliko sam upoznat Istra je financijski sređen klub(iako to nije neki pretjerano velik novac), kvalitetan trener, dobro rukovodstvo kluba i kao što sam već rekao solidan igrački kadar. Mišljenja sam da se velika većina klubova treba voditi(ukoliko može) primjerom Istre, koja je po meni pozitivan primjer jednog malo kluba iz male sredine s pristojnim rezultatima.

4. NK Zadar - klub iz donjeg doma tablice, klub ne sređenih financija, klub s ne baš tako kvalitetnim igrački kadrom kao gore navedeni klubovi. Smjena u Zadru dogodila se nakon 9. odigranih kola u kojima je tadašnji trener Zadrana Zebić upisao 4 nerješena ishoda i 5 poraza, što je bilo dovoljno da dođe do njegove smjene ali isto tako treba napomenuti kako se i on zdražao duge 4 godine na klupi Zadra. Na njegovo mjesto dolazi Ferdo Milin, jako mlad (36.godina) i totalno neiskusan trener(Zadar mu je prvi klub u karijeri), iako ni on nije imao sjajne rezultate čak je imao seriju od četiri uzastopna poraza ostao je na klupi Zadra i to se kako sada stvari stoje bio ispravan potez Uprave Zadrana. Jer Zadar ima najveće šanse za ostat u ligi naravno ako se gledaju rezultati u prvenstvu. Ono što svakako može veseliti svakog navijača Zadra, a to je igra koju u zadnje vrijeme prezentira ova ekipa(u zadnjih 5 kola samo jednom nisu dali pogodak i to protiv Osijeka u Osijeku). Dakle, smjena trenera je kako sada stvari stoje dovela do pozitivnog pomaka, mladi stručnjak na klupi se pokazao kao vrlo dobro rješenje i mogu slobodno reći ova promjena trenera je urodila plodom za ekipu Zadra.

5. HNK Cibalia - od kuda početi to mi je prvo palo na pamet. Klub je u financijskim dubiozama, igrački kadar uz to što je mlad, vjerujem da ima kvalitetu za prvu ligu. Iako se jedno vrijeme vodila politika zadržavanja trenera na duže staze, ove sezone se od toga odustalo. Čak tri trenera su vodila Cibaliu tijekom ove sezone. Prva smjena naslučivala(Toplak) i prije početka sezone iz razloga što ni sami navijači ga nisu prihvatili a nije ga ni Uprava "pratila" u njegovim zamislima, njegov zamjenik Kopić zadržao se do 18. kola u kojima je ostvario četiri pobjede i mnoštvo loših rezultat i većim dijelom i lošu igru(iako je bilo bljeskova poput onog razbijanja Rijeke 4:1 u Vinkovcima, te još ponekog). Nakon njega Uprava se odlučila za domaće ime Bojka koji je donjeo određene promjene u igračkom smislu. U uvodnim kolima proljetnog dijela prvenstva Cibalia je izgledala zaista sasvim sasvim dobro. Ali izostao je značajniji rezultat i nažalost to sad dolazi na naplatu, klub se bori za ostanak(a trenutno samo teorija igra odnosno neke druge stvari a ne samo igra Cibalie). Dakle, smjena trenera ove sezone nije donjela ništa značajnije ali u onom negativnom smislu(sve je praktički ostalo isto barem po rezultatima), mišljenja sam da je teško bilo kojem treneru doći u klub koji je financijski u izuzetno lošem stanju, igrački kadar i nije toliko kvalitetan i širok. Teško je u takvim uvjetim napraviti neki veći(bolji) rezultat. Napominjem uzeo sam za primjer Cibaliu ali smatram da su u sličnoj situaciji i Inter i Zagreb.

Za kraj, nekad i sama smjena trenera ne mora nužno značiti bolji rezultati i igra, po meni o tome koliko će biti uspješna smjena trenera ovisi o puno stvari od kojih kao najvažnije smatram: a) širina i kvaliteta igračkog kadra, b) financijsko stanje u klubu(da nema neisplaćenih plaća i premija ili da se barem u koliko toliko "normalnim" rokovima isplaćuju) i c) doza sreće prilikom smjene trenera(da se poklope dobri rezultati na početku mandata trenera kako bi momčad i klub dobili određeni vjetar u leđa). Naravno ima izuzetaka poput ekipe Zadra ove godine ali i to je pitanje dokad će tako biti. Iako je naša liga daleko od neke idealne(solidne) lige, ali barem nam ne nedostaje "živosti" u njoj,,pogotovo što se tiče odlazaka i dolazaka trenera na klupe naših prvoligaša, a i čisto sumnjam da će se u nekoj skoroj budućnosti to drastičnije promijeniti(iako ima nekih naznaka da se neki klubovi okreću kontinuitetu trenera na klupi što je pohvalno).

Jedan je HNL
Nekako je postalo uobičajeno i normalno da se hrvatski prvoligaši uslijed lošijeg rezultata odlučuju na smjenu trenera. Što je možda i razumljivo jer lakše je jednog čovjeka smjenit i pronać mu zajmenu nego 22 igrača. Da ne bi bilo zabune postoje i klubovi(broje se na prste jedne ruke) koji su hrabro zadržali neko duže vrijeme svoje trenere makar ih rezultati ili sama igra i nije previše oduševljavala, i to se u konačnici isplatilo, barem donekle. U daljnjem tekstu pokušat ću Vam iznjet svoje mišljenje kroz nekoliko primjera, u kojima ću uzet u obzir financijsko stanje i igrački kadar kluba. Krenimo ...
Jedan je HNL
Nekako je postalo uobičajeno i normalno da se hrvatski prvoligaši ...
Mac316 | 05/2013

Ostavit ću pisanje o sir Alex Fergusonu onima koji ga više vole i prate od mene za njegovu tribinu, ali i na ovoj se da očita i zgodna paralela povući sa velikim sir Alexom. Skoro 30 godina na klupi istog kluba, gotovo nezamislivo u nogometnom svijetu, ali kod nas pogotovo. Ritmom koji samo ovi najbolji, Hajduk i Dinamo, mijenjaju trenere je prije vjerojatno da bi se natuklo 30 trenera u jednoj godini nego 1 u 30 godina. I Ok, to se kod nas nikad neće dogoditi i nije ništa strašno. Ali, sir Alex je rekao jednu rečenicu koja je sada ovih dana dosta citirana, 'nisam htio izgraditi samo momčad, htio sam izgraditi klub'. I to mu je, jasno, više nego uspjelo.

Stvar je u tome da trener koji duže vrijeme vodi klupsku momčad jednostavno po inerciji postane najvažnija osoba u klubu. Trener sa kontinuitetom se s vremenom prestane baviti samo prvom momčadi i uđe dublje u omladinski pogon jer iz njega mora selektirati najbolje za svoju prvu momčad. Kad uđe dublje u omladinsku školu, počne biti dublje involviran u stručno kadriranej, odabir trenera za sve razine, odabir trenera koji će s tim klincima raditi. Paralelno s tim, dužim boravkom na klupi dobiva autonomiju da posloži i ostle sportske segmente kako mu odgovara, od terapijske i medicinske službe pa do logistike u vezi opreme, smještaja, putovanja i slično. Kad dobije moć odlučivanja u svim tim stvarima onda je već u rangu moći Uprave. Ali, dužim boravkom u klubu i poslagivanjem svih segmenata po svom ukusu on dobiva i ogromnu podršku svih kadrova jer ih je on tu sve i postavio, dobiva potporu navijača jer je dužim boravkom u klubu sigurno ostavio veći pečat i što je najvažnije, dobiva više kredita, kredita koji garantira da jedan ili dva poraza više nisu ključni za njegovu poziciju i budućnost kluba.

Možda je neukusna usporedba sa sir Alexom u našem podneblju, ali ima jedna bolja i adekvatnija. Gospodin Branko Ivanković je počeo sa Varteksom svoj i Varteksov put u prvoj hrvatskoj ligi. I od 1991. pa do 1995. Ivanković je bio trener prve momčadi ali i puno toga drugog u klubu kako je vrijeme prolazilo. 4 godine na klupi jedne momčadi možda nije puno u kontekstu sir Alexa ali u kontekstu današnje situacije sa trenerima na klupama naših prvoligaša čini se kao cijela vječnost. U tom vremenu od 4 godine, Branko Ivanković je udario temelje jake momčadi u stvaranju. Uveo je domaće snage kao što su Brlenić, Mumlek i Vugrinec, a sa strane je zahvaljujući solidnom financijskom stanju kluba uspio dovesti nekoliko solidnih igrača i vezati ih dugogodišnjim ugovorima. Ali, to nije ono najbitnije. Varteks je i s tom bazom bio konkurentan u ligi i pružao dopadljive igre, ali nakon sezone dvije vidjelo se da se može više. Na inicijativu ponajprije Ivankovića, klub se okrenuo razvijanju omladinske škole koja je uskoro postala ponajbolja u državi. Uređenja pomoćnih terena sa reflektorima, školski program prilagođen sportašima koiji je privukao mlade talente iz drugih krajeva Hrvatske, sve je to krenulo od inicijative Ivankovića koji nije gledao uskogrudno samo igru prve momčadi nego je mislio o svim segmentima kluba. I klub je rasao, nit prebrzo niti presporo, da bi na temeljima ovog rada sljedećih 10 godina bio neosporna treća sila hrvatskog nogometa, iza dvojice najvećih.

Putevi su se nakon 4 godine ipak razišli, ali već sljedeće sezone je Varteks imao momčad koja je do zadnjeg kola konkurirala za naslov prvaka. Svaka čast Luki Bonačiću koji ju je vodio, ali nije on donio nikakvu revoluciju u igru nego je došao u sređenu sredinu, klub koji je funkcionirao tako da svake godine izbacuje po nekoliko igrača za prvu momčad, koji je svake sezone napravio neki jači izlazni transfer i klub koji je zbog sređenosti uvjeta bio magnet za sve nogometaše koji nisu mogli u Dinamo ili Hajduk. Slično kao što ni Fergusonovim nasljedniku neće biti previše teško u sportskom smislu (pritisak Alexove karizme je druga stvar) jer ima posloženu i relativno mladu momčad, tako ni mnogim trenerima nakon Ivankovića nije bilo preteško u Varteksu jer je klub kao cijelina funkcionirao. Po mojem, sve to ne bi bilo moguće da na početku u startu nije bilo vjere i poticaja za jednog trenera da provede svoje zamisli kako misli da treba, sa vremenom, pomoći i resursima koje treba na raspolaganju.

A sad skok natrag u današnje vrijeme... Kako bi to danas bilo moguće? Kako kad Mamić misli da zna voditi bolje momčad, a pogotovo kad misli da bolje zna upravljati ostalim klupskim segmentima? Kako bi to funkcioniralo u Hajduku kad i obična diskusija o posudbi jednog igrača koji je ionako njihov mora proći bezbrojne diskusije i mora biti odobrena s pet različitih strana za koje nitko nije siguran što točno rade? Kako bi to moglo funkcionirati u manjim sredinama kad se nakon 2 poraza u prvenstvu daju otkazi treneru koji je mali klub uveo iz treće lige u prvu a onda još i u Europu kao Bašić u Splitu? Nikako, nema načina. Današnji nogomet je zatrovan lošom podjelom rada. Ljudi koji donose novac u klub su se umislili, misle da njihova ekomomska lukavost daje za pravo da se petljaju u neku, za njih tako banalnu, stvar kao sport i nogomet. A tek kad se do grla upetljaju onda uvide da o tome pojma nemaju i da ni to nije baš tako lako kao što uspješnom poduzetniku, bankaru ili političaru izgleda prije nego proba. A onda kad vidi da nije baš genije kakav je mislio da je onda mu je trener prvi pri ruci da mu udjeli pedalu, sebe opere i nađe sljedećeg 'suckera' s kojim će proces krenuti iznova. Pa onda je jedan Mršić obrambeni genije i trener čvrste ruke dok se pobjeđuje 1-0, ali kad se nekoliko utakmica odigra 0-0 jer klub rasprodaje sve napadače onda je odjednom ziheraš i trener koji pojma nema o postavljanju lijepe igre da privuče publiku.

Treneri su si naime i mnogo sami krivi, apsolutnim degradiranjem samih sebe i struke kojom se bave. Kruno Jurčić sa svojim tercetom vraćanja u Dinamo svake dvije godine ne čini ni sebi ni Dinamu nikakve usluge, mislim da nema baš nikoga pa ni Jurčićeve bliže obitelji tko vjeruje da ovaj put može završiti ikako drugačije nego zadnjih dva puta. Elvis Scoria je na TVu beskompromisni komentator koji zna uočiti što gdje ne valja. Ali, kad njemu u ruke bude gurnuta skupa igračka kao Rijeka onda se ne snalazi baš tako, pa plače i zapomaže za vremenom da uigra momčad koja protokom vremena igra sve lošiej a ne sve bolje, a svu krivnju svaljuje na igrače koje je ionako većinom sam birao za pojačanja. Ovo su samo neki primjeri kako treneri sami sebe diskreditiraju i praktički pljuju. Primjera je još mali milijun, ali jedno je očito - u današnjim uvjetima rada trenera nemoguća priča je da se ponovi ono što se u 4 godine događalo sa Varteksom pod Brankom Ivankovićem, sistemska izgradnja kluba u svim segmentima. Možda smo danas liberalniji, pametniji i zdraviji nego prije 20 godina, ali u nogometnom smislu smo očito oglupavili, ili da ne generaliziram, oglupavili su oni koji u nogometu odlučuju...

Nekad i sad...
Ostavit ću pisanje o sir Alex Fergusonu onima koji ga više vole i prate od mene za njegovu tribinu, ali i na ovoj se da očita i zgodna paralela povući sa velikim sir Alexom. Skoro 30 godina na klupi istog kluba, gotovo nezamislivo u nogometnom svijetu, ali kod nas pogotovo. Ritmom koji samo ovi najbolji, Hajduk i Dinamo, mijenjaju trenere je prije vjerojatno da bi se natuklo 30 trenera u jednoj godini nego 1 u 30 godina. I Ok, to se kod nas nikad neće dogoditi i nije ništa strašno. Ali, sir Alex je rekao jednu rečenicu koja je sada ...
Nekad i sad...
Ostavit ću pisanje o sir Alex Fergusonu onima koji ga ...
Nice mac, Svaki red mi bio gust citat, posebice ovo o Varteksu - aksma, 9.5.13. 18:59
tnx ax, nemaš pojma koji mi je gušt nekak makar na silu spomenuti Varteks negdje, tak jedino još varaždinski nogomet živi - Mac316, 9.5.13. 19:03
Super mi ova tema, pisem i ja ovih dana kad ulovim vremena - aksma, 9.5.13. 20:06
"Ispričat ću vam priču o guskama koje lete pet tisuća milja od Kanade do Francuske u "V" formaciji. Ali,one koje su iza njih zapravo ne lete, nego su zamjena za eskadrilu u prvom redu i preuzimaju kada se ove umore. To je timski rad." - Lwave, 9.5.13. 20:13
s A.F. - Lwave, 9.5.13. 20:14
Prati nas

©2014. Hrvatski Telekom. Sva prava pridržana.