Kako bi ova stranica dobila dodatno na šarolikosti, odlučili smo se na tribinu koja se ne bavi nogometu u strogom smislu riječi, već stvarima oko njega, na koje se može gledati s humorom. S čime bolje početi nego s frizurama, a posebna zahvala ide korisniku Hanibalu.

Nogomet nazivaju najvažnijom sporednom stvari na svijetu, no nogomet se također uvukao u sve pore društva, ne samo s kapitalističkog gledišta već i sociološkog stajališta. Tako je nogomet znao mijenjati svijet i utjecati na mnoge trendove, među ostalim i s frizurama. Ovu tribinu smo zamislili kao zbirku analiza gdje cijenjeni korisnici mogu dati svoje viđenje i presjek trendova frizura nogometaša nekada i sada. Podsjetiti nas na bivše ili sadašnje nogometaše kojih se vrijedi prisjetiti ne (samo) zbog nogometnog talenta već upečatljivih frizura. 

Prva globalna pošast u vidu frizura koje su iznjedrili nogometaši bila je sredinom osamdesetih godina kada je globalizacija uzimala maha. To je bilo nadasve vidno u jednoj vrlo neobičnoj i do tada nezabilježenoj pojavi. Nijemci je nazivaju Vokuhila (od početnih slova vorne-kurz-hinten-lang, u prijevodu naprijed kratko iza dugačko), Englezi Mullet, a na ovim se prostorima za taj fenomen uvriježio pojam „fudbalerka“ i to naravno zahvaljujući enormnom broju nogometaša koji su ponosno nosili ovaj tip frizure. Impresivna je bila popularnost fudbalerki. Mlađi se ne sjećaju no imati fudbalerku bila je stvar prestiža. Prva asocijacija su nam njemački nogometaši (manekeni za izlog su bili u prvom redu Rudi Voller i Oliver Kahn) no uzgajali su je skoro svi. Od slavnih holivudskih glumaca, legendarnih glazbenika do školaraca, dječaka, šljakera, seoskih đilkoša do gradskih fakina. ..No sve ima svoj rok trajanja.. 

Počele su devedesete, iako su se kod nas još uvelike nosile fudbalerke (u transportnoj branši – vozači kamiona i dan danas štuju kult fudbalerke), svijetom je zavladao novi trend. Popularno nazvane „talijanke“ počele su drmati frizerskim salonima. Kako i ime kaže, ova frizura je dobila ime po, pogađate, talijanskim nogometašima predvođeni na čelu s Francesco Tottijem i Paolom Maldinijem. Dakle frizura podijeljena na lijevu i desnu stranu, i najvažnije od svega, treba biti slijepljena od gela, jer u protivnom kako biste igrali nogomet? Doduše, kako i svi trendovi, tako je i ova frizura kaskala ulaskom u hrvatski mainstream no imali smo i mi tadašnje štovatelje talijanke. Od naših nogometaša izdvojili bismo braću Šimić i Silvija Marića koji još uvijek nose ove frizure, a mnogi su je nosili do nedavno. Do kraja 90ih najpopularnija frizura hrvatskih nogometaša ali i svih pravih štovatelja nogometa osnažila je industriju lakova i gelova za kosu impresivnim brojkama, što je bilo najočitije bombardiranjem reklamama na televiziji, posebice prije, oko i nakon sportskih emisija i prijenosa.

Nakon popularnosti talijanki, svijetski frizerski lobi je odlučio da će nepisano pravilo biti da je sve IN i ništa OUT. Razno razne frizure smo viđali kod nogometaša, neke su bile spominjane, neke ismijavane neke kopirane, no niti jedna nije imala odjek kao tada frizura Ronalda. Originalnog, prvog Ronalda (Luisa Nazaria de Lime) na Svjetskom prvenstvu 2002. U Koreji (naravno, ne Sjevernoj) i Japanu. Tjednima su svjetski časopisi i tjednici špekulirali kakvu će frizuru imati tada najpopularnija nogometna zvijezda, a on je vješto skrivao glavu do samog izlaska na teren do prve utakmice. A zatim debakl. Iako je od starta frizura bila ismijavana mnoštvo djece je počelo kopirati Ronalda. No, ipak imaju sreće što je tada najveća zvijezda bio on, a ne Taribo West, reprezentativac Nigerije koji je uspio nadmašiti Ronalda sa svoja dva „pony“ repića koja su stršala na obrijanoj glavi. 

Mnogo nogometaša kroz povijest je ostalo zabilježeno (samo) zbog svojih frizura, poput kolumbijskog reprezentativca Carlosa Valderrame. Početkom devedesetih se izdvajao još jedan kolumbijski simbol ukusa, Rene Higuita, kolumbijski vratar najpoznatij po obrani „škorpionu“ i njegovanoj frizuri. Zatim reprezentativac Angole, Manuel Loco (simbolično prezime) došao je 2006. na svjetsko prvenstvo s jednim ciljem. Ciljem kojim se izdvajao od ostalih nogometaša. Naime, bio je realan i znao je da njegova Angola ne može napraviti nikakav rezultatski podhvat pa je odlučio zasjeniti čak i Ronalda. Uzeo je njegov recept, no na Ronaldovoj frizuri uzgojio je „frojncle“ tj. nekakvu tjesteninu koja je slobodno padala i mlatarala čelom. Ne moramo Vas podsjećati kolika važnost se posljednih godina daje jednom od najpopularnijem nogometašu današnjice, Christianu Ronaldu. 

Čak se išlo toliko daleko da su novinari tabloida na zadnjem euru u Poljskoj i Ukrajini radili analize njegove frizure i stajanja šiški na utakmici. Zaključeno je da je svako poluvrijeme popularni CR7 mjenjao frizuru: dignute šiške i frizuru koja strši bi zalizao na stranu prepušteno gravitaciji...

Pitamo Vas, prisjećate li se još neke popularne frizure nogometaša? Može li frizura obilježiti čovjeku nogometnu karijeru? Da li bi Valderrama ostvario bolju karijeru da je imao normalniju frizuru? Jeste li ikada slijedili trend i nosili recimo, fudbalerku ili talijanku? Da li bi David Beckham toliko improvizirao s frizurama da nije oženio bivšu spajsicu i trendsetericu Victoriu? 

Da li Messi nepravedno zapostavlja svoju frizuru i previše se posvećuje samo nogometu? Zbog čega Ronaldo nije brandirao svoju, do tada, nikad viđenu frizuru? Kakve trendove s frizurama očekujete kod nogometaša u budućnosti? Jesu li brkovi nepošteno zapostavljeni? Što je uopće bio nogometaš bez brkova nekad, a što danas? Imamo li mi i mi našeg konja za utrku na zelenim terenima mnoštva frizura?