Nogometaši Prve lige spremni i na štrajk
U prostorijama zagrebačkog kluba History upriličen je sastanak Hrvatske udruge Nogometni sindikat s predstavnicima igrača klubova MAXtv Prve lige.
Na sastanku su se pojavili kapetani ili predstavncii 10 hrvatskih prvoligaša osim Dinama i Splita koji su opravdali svoj nedolazak i u načelu podržavaju igrače koji imaju egzistencijalne probleme.
Prvi ljudi HUNS-a iznijeli su šokantan podatak kako je čak 60 prvoligaških igrača blokiranih računa, a predsjednik Sindikata Dario Šimić je još jednom ponovio glavni problem.
'Igrači moraju plaćati doprinose državi, a oni ne dobivaju novac od klubova. Znači klubovi ne ispunjavaju svoje obveze,a nogometaši moraju. Dakle, bilo bio normalno da im klubovi plaćaju sve doprinose i poreze, a ne da to moraju sami igrači iako ne dobivaju ono što im je prema ugovoru zajamčeno,' poručio je Šimić.
Sada su na redu država, Ministarstvo sporta i HNS da prije svega natjeraju klubove da napokon počinju ispunjavati svoje obveze te da pomognu nogometašima od kojih su poneki došli na rub siromaštva.
U slučaju da nakon ovoga sastanka ne bude odjeka i sve ostane po starom igrači su spremni na očajnički potez – štrajk.
Pitamo Vas kako Vi gledate na ovu situaciju? Tko je kriv za to što je većina nogometaša na rubu egzistencije? Na koji način im pomoći? Mislite li da je štrajk jedino rješenje kako da se pritisnu odgovorne institucije? Treba li u ova teška vremena kada propadaju tvornice država uskočiti novčanom pomoći? Tko treba plaćati doprinose i porez - igrači ili klub?
Ankete
Trenutni rezultati| Svaki klub koji duguje i jednu plaću treba izbaciti iz Prve lige | niti se slažem niti ne slažem | 4.7 | 6, 2, 4, 4, 3, 4, 4, 5, 2, 0, 6 | |
| Igrači su u pravu ako štrajkom pokušaju dobiti ono što im je zajamčeno | velikom većinom se slažem | 7.7 | 2, 0, 1, 0, 1, 4, 2, 4, 8, 2, 16 | |
| Nogometni sindikat | solidan | 5.7 | 4, 0, 0, 1, 4, 9, 4, 11, 3, 2, 2 | |
| Tko je kriv za ovakvo stanje | ||||
| država | vjerojatno | 6.5 | 2, 1, 1, 3, 1, 4, 5, 8, 5, 2, 8 | |
| Hrvatski nogometni savez | prosječan | 5.5 | 8, 2, 1, 4, 3, 2, 1, 1, 5, 3, 10 | |
| klubovi i njihove uprave | vrlo vjerojatno | 8.5 | 0, 0, 0, 0, 0, 1, 4, 5, 10, 5, 15 | |
| slabo gospodarstvo | moguće je | 6.2 | 4, 1, 0, 2, 3, 1, 8, 6, 6, 4, 5 | |
Analize (5)
Kako je već netko naveo u prethodnim analizama,jako teška tema u moru ne baš lijepih vijesti i događanja u ovo adventsko vrijeme u lijepoj našoj..ali ipak moram reći zanimljiva,jer po mom sudu ovo bi se moglo analizirati jako dugo..
Pod pretpostavkom da je nogometni klub organizirana institucija koja ima svoju glavu i rep,dakle ima svoje zaposlenike,ima prihode od suvenira,reklama,kalendara..i tšo ja znam čega sve ne i posve je niormalo da se na te prihode trebaju i moraju plačati doprinosi.Da krenem dalje pa kažem svaki klub ulaže razvijanje svog igračkog kadra o najmlađih uzrasta,gdje u konačnici klub profitira prodajom takvog igrača,e sad jedno pitanje "dali je ijedan klub do sada na svoj proizvod" ...IGRAČA..platio ikakav porez državi bio on 25 ili 2,5 posto,na koji bi se to način realiziralo,dali kroz nekakav namet države prema klubovima neznam,to pitanje ostavljam kojekavim LINIĆIMA da nađu magičnu formulu...dali se na prihode od kartat uračunava PDV i dali ga klubovi plačajudržavi?..ako toga nema čemu tolike cjene karata...
Svi igrači ponikli ili dovedeni u svoje klubove potpisuju profesionalne ugovore,točne i precizirane do zadnje stavke u pravima i obvezama igrača i kluba,od plaće,omjera transfera i drugog..da bi se usluge igrača mogle servisirati taj dio posla mora odraditi uprava kluba,što ne vidim da su u ičemu igrači krivi što se nalaze na rubu egzistencije već su to neodgovorne UPRAVE koje su svojim neradom,ili da budem blaži lošim poslovanjem doveli klub,a samim i time igrače pred pučku kuhinju..pa joj majko moja sjetitete se Varteksa,zar su za to krivi igrači?..ŠTRAJK magična riječ koja se često spominje u lijepoj našoj..nepopularna mjera?pila naopako?možda,ali svakako jedan signal da nešto nije u redu..koji i igrači trebaju iskazat,dali je to kroz bojkot treninga ili neki drugi način,ali svakako se slažem da trebaju iskazat svoje nezadovoljstvo ukoliko ono postoji...dali će to dati rezultata,sumnjam,ali možda neke stvari pokrene,ili napokon dobro uhljebljenima u upravama klubova shvate d su upravo koji kilogram dobili na račun tih mladića koji trče na terenu koliko za sebe,toliko i za njih koji iz svečane lože samo trljaju ruke i razmišljaju koliko potencijalih miliona eura trči po terenu..
Mislim da država nije ta koja je dovela klubove do stanja u kakvom jesu,jer na kraju krajeva što to država ima od transfera,koji je to klub platio porez na dobit državi?možda ispadnem neuk ali ja takvu rečenicu nisam pročitao nigdje.."od transfera ovog ili onog klub je platio državi porez na dobit od JEDNE LIPE"..e pa onda zašto se hvatat države,koja da ima 24 sise nebi bilo dovoljno za puste sanacije,e još nam fale i nogometne..kao što sam na početku rekao klubovi i igrači sklapaju ugovore u odnosu zaposlenik-poslodavac,i koliko mene moje skromno znanje služi klubovi su ti koji bi trebali plačati poreze i doprinose za igrače,jer ih oni u konačni jako dobro naplate u transferima..stoga moja podrška osnivačima nogometnog sindikata i podrška igračima u borbi za svoja prava..a država neka se napokon uključi u ovaj rješavanje ovakvih situacija autoritetom DRŽAVE,a ne samo da ima status promatrača,dok HNS okreće glavu od klubova i prepušta ih na milost i nemilost..parazitima,pardon NOGOMETNIM PARAZITIMA...
Respekt:
Druga strana sastanka
Sa zanimanjem sam čitao o ovoj vijesti na raznim portalima, te bih se složio sa riječima Šimića kako bi klubovi trebali izravno uplačivati doprinose, a ne da to igrači rade. Nepošteno je očekivati da će igrač plaćati doprinose ako nedobije plaću od koje bi trebao platit iste. Stoga je krajnje vrijeme da se poduzme nešto po tome pitanju. Ono što me potaknulo na ovu analizu zapravo je nešto sasvim drugo, ali indirektno povezano s ovim događajem.
Čitajući tako o ovom događaju saznao sam da su se predstavnici Sindikata nogometaša sastali s kapetanima ili predstavnicima klubova. Kao navijaća Cibalie zanimalo me tko je otišao u njeno ime na ovaj sastanak, mladi kapetan Župarić ili netko drugi. Nakon neuspješne potrage na raznim portalima, izašao je i članak na stranici Sportskih novosti. Umjesto zadovoljstva što sam konačno našao odgovor na svoje pitanje ostao sam malo je reći šokiran kada sam pročitao sljedeću izjavu, točnije vidio ime osobe koja je to izjavila.
- Svi smo se prvi put okupili, porazgovarali i odlučili da ćemo dalje ići zajedno, da samo tako možemo uspjeti - rekao je dugogodišnji Cibalijin kapetan Mario Lučić, koji je sa svojim klubom na Arbitraži već dva i pol mjeseca.
Nekad uzor, a sada sramota
Izbjego bih sada one stereotipne ali točne podatke kako mu je klub omogučio karijeru i napredak, evč bih krenuo od njegovog zadnjeg dolaska u nebeskoplave redove.
Došao je tako 2009/2010 zajedno s još nekim povratnicima kako bi se pokušao napraviti neki iskorak od dotadašnje monotonije spašavanja prvoligaškog statusa. Njegov povratak popračen je zadovoljstvom kod svih navijača jer se znalo da se radi o kvalitetnom i prije svega domačem igraču koji će časno branit boje kluba. Tu sezonu je odigrao na visokm nivou gdje je predvodio najbolju obranu lige do povijesnog uspjeha, 3.mjesta.
Kako su sezone prolazile polako je padala i razina njegovih igara, počeli su se javljati kiksevi, ali opet nitko mu to nije pretjerano zamjerao. Isključivo radi kredita kojeg je stekao u ovom klubu ranije. Imao bi ga vjerojatno i danas da nije odabrao neki drugi put preko leđa kluba. S tim je njegov kredit ne samo potrošen nego je doveo do bi se moglo reći da se zadužio kod svakog navijača.
Sabotiranje Mršića, (pre)loše igre, izigravanje momčadi...
Blačenje svoga imena i dosadašnjih postignuća započeo je upravo ovim redom. Tako je krenuo sa sabotiranjem Mršića na trenerskoj poziciji. Jasno je da to nije bila njegova ideja nego od strane uprave, ali upravo je on bio predvodnik te sabotaže na terenu kako bi se lošim rezultatima našlo materijala za micanje Mršića s klupe nebeskoplavih. Takav potez bi bio sramton za bilo kojeg igrača, a kamo li za kapetana momčadi i tako iskusnog igrača od kojeg osobno tako nešto nebih očekivao.
Nakon što je izvršio svoj zadatak i ove sezone je momčad vodio na sličan način kao onda kad je namjerno sabotirao utakmice. Nepotrebno skrivljeni jedanaesterci, kardinalne pogreške koje nebi napravila niti većina juniora, te potpuna nezainteresiranost na terenu. Moglo bi se tu naći opravdanja u godinama, ali onda ako si došao u klub pomoći bilo bi pošteno da je rekao da više nemože i gotovo. Kako do toga nije došlo očito je da su mu bitni samo financijski razlozi.
Vjerojatno se pitate ćemu sada sve ovo na ovoj tribini, ali nemogu su pomoći da preskočim ovakvu njegovu izjavu u kojoj kaže da jedino zajedno mogu ići dalje.
Žalosno je da upravo on da izjavu u kojoj poziva na zajedništvo. Gdje je to zajedništvo bilo kada je kao tadašnji kapetan momčadi uzeo sebi sve novce koje je klub skupio za djelomićno podmirenje plaća i dugovanja? Tada nije bio problem izigrati svoje suigrače i pobrinuti se samo za sebe. Pošteno prema svima bi bilo da se iznos podijelio međusobno ali ipak je on odlučio zbrinuti samo sebe. Sada kad ostatak nemože riješiti na taj način odjednom poziva na zajedništvo samo kako bi došao do svoga cilja, a ne zato jer mu je stalo do ostalih.
Također još važnije stvar zašto je on uopće pronašao svoje mjesto na tom sastanku? Niti je kapetan momčadi, zapravo nije ni dio momčadi jer je udaljen zbog neprimjerenog odnosa prema treneru. Upravo zato nema osnove niti da bude predstavnik kluba u kojem trenutno nije u kadru. Stvarno mi onda nije jasno tkose sastao ovdje. Bilo bi zanimljivo kada bi se objavio popis svih koji su sudjelovali na njemu, jer realno gledajući prema ovome Cibalia nije imala svoga predstavnika. Zato ovaj sastanak ako je bio namjenjen onima koji su navedeni gubi na profesionalnosti jer je očito svatko mogao doći tamo. Ne bih imao ništa protiv toga da se radilo o sastanku namjenjenom svim igračima, te da nemože svatko doći i biti smatran predstavnikom kluba.
"O moralu znam samo toliko da je moralno ono poslije čega se dobro osjećate, a nemoralno ono poslije čega se osjećate loše." Ernest Hemingway
Vjerojatno bi se Lučić osjećao loše nakon svojih poteza samo kada bi imao morala.
Slažem se:
Uredništvo u predblagdanske dane postavi pretešku temu za analizu. Tešku iz razloga što nas samo bombariraju raznim crnim prognozama stanja države,gospodarstva,tvrtki i čega sve ne, a dolazi vrijeme kada se svi želimo opustiti i odmoriti od ovih silnih problema. No kad je tema tu, da pokušam dati svoj doprinos i viđenje stanja oko profesionalnih nogometaša u Republici Hrvatskoj.
Dario Šimić povratkom iz Italije i prestankom aktivnog igranja nogometa pokušava pokrenuti sindikat nogomataša, neznam koliko je članova u sindikatu, da li plačaju članarinu ili jednokratne iznose, kolika je članarina i tko je pored Šimića u upravi sindikata. Konačno, sa koliko novca raspolaže sindikat. Ovo postavljam kao upite jer je u ovakvoj akciji kakva se najavljuje, štrajk, jako bitno tko je na čelu sindikata koji organizira štrajk, koliko je to jaka osoba. Jaka u smislu da može argumentirano i ultimativno postavljati uvjete drugoj strani, imati mandat te uvjete korigirati kada procjeni da se došlo do kraja, ne bi li još nešto "iskamčila" od druge strane. I konačno tko će plačati igrače dok su u štrajku.
Mislim da kod nas sindikat nogometaša nije toliko ojačao za kratko vrijeme da može provesti akciju kao što je štrajk. Za štrajk morate imati članstvo koje vas podržava, koje ima jasan cilj što štrajkom želi postići i konačno da nakon štrajka ne dođe ponovo do situacije kakva je bila prije štrajka. Osim toga nije jasno protiv koga će igrači štrajkati ? Da li protiv uprava klubova koje im ne isplaćuju plaće ili protiv države koja traži da plate poreze i doprinose na plaće koje nisu primili ? To su dvije potpuno suprotne strane.Mislim na uprave klubova i državu.
Ukoliko je štrajk usmjeren prema državi i njenim propisima zbog poreza i doprinosa, to je borba s vjetrenjačama i tu nema nimalo šanse na uspjeh. Stanje proračuna je takvo kakvo je, PDV se plaća na ispostavljen račun bez razlike da li ste robu ili uslugu naplatili, i kada bi se tu popustilo, bojim se da bi bila otvorena Pandorina kutija i tko bi više uspostavio red. Svi drugi upirali bi prstom na nogometaše i tražili iste uvjete za sebe, a popustiti jednom, popustili ste svima. I konačno nakon toga Ustavni sud bi na svaku tužbu protiv države stao na stranu tužitelja, jer pred sudom svi imaju jednaka prava, a to si država ne može dozvoliti. I konačno mislim da je premala masa profesionalnih nogometaša ( da su svi do jednoga članovi, u što sumnjam ,nema ih više od 500 -600), a teško da će uz sebe pridobiti radnike kada su i oni u istoj situaciji.
Ako je štrajk usmjeren prema upravama klubova koji ne isplačuju ugovorne obveze, to je jedna potpuno druga priča. U neka ne tako davna vremena bilo je čast i ponos biti u upravi kluba prvoligaša, bez obzira u kakvoj ulozi ili funkciji bili. Niste morali biti niti previše pametni i sposobni da bi namakli novac za klub, dovoljno je bilo u uredu direktora najaviti svoj dolazak,popiti kavu i zamoliti za godišnju donaciju ako ta tvrtka nije bila sponzor, i dok se vratite u klub novac je bio na računu. E ta vremena su izgleda prošla. Svi su davali, a odabrani trošili. Sportski direktori olako su potpisivali ugovore sa igračima jer je novca bilo uvijek koliko je trebalo. Sada se stanje promjenilo u smislu da novca nema, i sve teže će se do njega dolaziti, a navike su ostale. Sportski direktori i uprave nastoje se pojačati i skupo platiti često i nekvalitetne i neprovjerene igrače, koji poslije postaju teret i balast kluba i nastaju problemi. E sad tko je kriv za ovakvo stanje ?
Dobrim dijelom država sa svojim institucijama i tijelima. Ministarstvo sporta nije dovoljno brzo reagiralo na promjene , tako da još uvjek ima profesionalnih klubova koji egzistiraju kao udruge građana i okreču milijune EUR-a ili kuna,a posluju kao neprofitne organizacije. Drugi su preoblikovani u trgovačka društva koja su kao i sve tvrtke na tržištu, gdje se pojavljuju pojedinci ili dioničari kao vlasnici. Iza nekih još uvijek stoje velike tvrtke kao glavni sponzori, ali ne sudjeluju u podjeli dobiti, jer im to nije zakonom omogućeno. Promjene moraju ići od strane države, koja jasno mora reči do kojeg iznosa udruga može poslovati, a iznad kojeg se mora preoblikovati u trgovačko društvo. Nije mi jasno zašto jednostavno ne prepišemo zakone onih država gdje to već egzistira desetljećima.
Vjerujem da je sindikatu nogometaša sve ovo poznato i da jedino promjenom zakona mogu doći u povoljniji položaj kada je u pitanju plačanje poreza i doprinosa. Štrajk ništa ne bi promjenio jer se bojim da bi poslije njega došli u još lošiji položaj , jer bi uprave klubova vjerojatno masovno raskidale potpisane ugovore. Sindikat igrača mora inzistirati na dosljednoj provedbi UEFA licenci koje se izdaju klubovima prije nastupa u nacionalnoj ligi. Da bi se dobila licenca, klub mora imati osigurana sredstva za plaće i ostale troškove za nastupajuću sezonu , odnosno pokriće u vidu jamstva banke ili grada. Da se na tome inzistiralo i do sada najava štrajka uopće ne bi dolazila u pitanje.
Punom primjenom FIFA i UEFA propisa kroz nacionalno prvenstvo kada je u pitanju financijsko poslovanje i obveze prema igračima mogu se izbjeći ovakve situacije. Samo ostaje jedan veliki upitnik. Koliko u Hrvatskoj imamo klubova koji će moći igrati prvu ligu ako ih dosljedno primjenimo ?
Mnogo je ovdje pitanja na koja je izuzetno teško jednoznačno odgovoriti.Na primjer:Tko je kriv zato što je većina mogometaša na rubu egzistencije?Odgovora je mnogo,ili svi i nitko.Dali je baš tako.Pođimo od Uprava-većina Uprava bi sigurno željela da je stanje bolje i da mogu ispuniti obećano ali i potpisano.Ne računam one pojedince koji koriste situaciju i love u mutnome.Zanjih postoje odgovarajuće institucije pravosuđe i policija. Tko je kriv?A tko je kriv za 350 000 ljudi na Zavodu za zapošljavanje?Tko je kriv za radnike koji rade a mjesecima (a ponekad i godine) ne primaju plaću?Niti nogometaši nisu tu izuzetak.Generalno bi mogli reći da su umnogome krive prevelike i nerealne ambicije Uprava i pojedinaca u njima.Krivi su i nogometaši,jer i oni snose dio krivnje za slabe posjete stadionima (bez obzira na loše stanje naših stadiona) jer igraju slab nogomet,publika nevidi dovoljno zalaganja,a sponzori nevide svoju korist u pomaganju nečega što malo tko želi gledati. Moglo bi se ovdje još mnogo toga dodati.Kao naprimjer:Dali su nogometaši (i njihovi menadžeri) bili toliko naivni da su bez rezerve vjerovali svemu što im je obećano pa i potpisano?Vjerovatno da nisu,već su kalkulirali: svoje ćemo istjerati na sudu ili u institucijama HNS,UEFE i FIFE.Često to i uspiju,ali ne svi, već jedna manjina afirmiranih igrača koji nose igru kluba . Uprave pod raznoraznim pritiscima se snalaze i ispunjavaju obećano i potpisano.Što se tiče pitanja :tko bi trebao plaćati doprinose i poreze-tu nebi trebalo biti dileme,jer za sve radnike u ovoj državi to plaćaju poslodavci,iako niti oni nisu redoviti i često to ne plaćaju Ali ovdje pomalo država uvodi red (to joj je u interesu) pa bi taj problem trebao biti riješen donošenjem odgovarajućih zakona i primjenom postojećih.Nadalje dali je u situaciji u kojoj se nalazi cijelo društvo, nogomet baš prioritetan u pogledu osiguranja novčanih sredstava.Pa vidimo da sve strukture društva (prosvjeta,kultura,zdravstvo,proizvodnja i svi drugi) su u krizi i svi postavljaju pitanje svoje egzistencije.Teško je tada reći da nam je nogomet prioritet ma koliko ga smatrali "najvažnijom sporednom stvari na svijetu"Dali u takovoj situaciji država može uskočiti novčanom pomoći? Mislim da ne iz dva osnovna razloga -prvi i najvažniji da novca nema niti za mnoge životnije potrebe i drugi da u situaciji u kojoj jesmo takovi potez bi izazvao lavinu istovjetnih zahtjeva počevši od mnogih sportskih djelatnosti (možda i uspješnijih od nogometa) pa do svih onih kojima je pomoć potrebna za preživljavanj i opstanak.Dali Ministarstvo sporta i HNS mogu natjerati klubove da ispunjavaju svoje obveze?Kako i na koji način?Dali tjeranjem u stečaj i izbacivanjem iz natjecanja.I tu se postavljaju mnoga pitanja o učinkovitosti ovakovih mjera i njihovim posljedicama.Učinkovitost-Može biti učinkovito samo u slučaju onih klubova koji imaju sredstva,a ostali bi morali u stečaj.Što tada ulazi u stečajnu masu?Stadioni i tako u 99% slučajeva nisu u vlasništvu klubova.Što prodati da se igrači (i ostali dobavljači) naplate.Igrače? Dali će nastati inflacija igrača?Koga će se moći prodati.Samo najbolje,a i njih teško.Biti će smanjena potražnja(manji broj klubova,jer je dobar dio njih otišao u stečaj i likvidaciju) a povećana ponuda,ali nažalost često i nekvalitetna.U ostalom znamo da je i u privredi dugo trebalo da se odluče na stečajeve,jer se njima povećava broj nezaposleni,povećavaju izdaci države (za naknade) a dobar dio vjerovnika se ne uspije namiriti zbog male stečajne maseU nogometu (klubova) to bi bilo još izraženije.I na kraju što je riješenje? Kao i u državi samoradikalni potezi:Kao prvo ograničiti iznose ugovora.Dali je to moguće?teško,ali zato i kažem radikalne mjere.To je primjenjivano i u svijetu sa manje ili više uspjeha.Treba to istražiti analizirati dobre i loše strane i pokušati umanjiti loše efekte,ali u ovoj situaciji ništa nam drugo ne preostaje.Drugo:sačiniti temeljitu analizu svih Zakona koji se odnose na ovu problematuiku,posebno njihovu provedivost i posljedice provođenja ili ne provođenja.Nakon analize predložiti promjene propisa_zakona i propisa vezanih uz nogomet.Zadatak Ministarstva sporta i HNS i njegovih struktura (klubova,asocijacija-udruženja,strukovnih udruženja) odnosno svih uključenih u sport-nogomet.I na kraju beskompromisno inzistirati na primjeni tako pročišćenih i očišćenih Zakona i svih drugih akata vezanih za nogomet ma koliko veliki otpori bili (a biti će ih zasigurno)I izuzetno važno:NEMA PREBACIVANJA ODGOVORNOSTI JEDNIH NA DRUGE.Svi uključeni u ovo su odgovorni i svi moraju doprinjeti izlasku iz Krize.
Hoćete iskreno? Ma da su bar samo nogometaši u ovoj zemlji ti kojih je većina na rubu egzistencije. Vjerujte mi, s tim bih relativno jednostavno mogao živjeti.
KRIVA JE DRŽAVA!
Nažalost, naš nogomet je reprezentativna slika stanja u državi. Pa onda imate blještav špičasti vrh ledene sante (čitaj Dinamo) u kojem, iz perspektive svih ostalih, teku med i mlijeko. Potom imate onaj vidljivi dio ledene sante koja naizgled sigurno drži dišne putove nad vodom. On se sastoji od elementa za čiji je sjaj zadužen priljev stranog kapitala (čitaj Rijeka), elementa čije vedre tonove pokriva novac zarađen upitnom legalnošću (čitaj Split) i elementa u kojem se (bar meni tako izgleda) ponaša razumno i troši se koliko se ima (čitaj Slaven Belupo). A sve ostalo je onaj dio sante koji je pod vodom. Nažalost, činjenica da je pod vodom ne čini ga nevidljivim već mu "samo" onemogućava disanje.
Situacija, naravno, niti je blistava, niti je poželjna, niti je jednostavna i lagana za rješavanje. Ali bar je jednostavno uprijeti prstom u krivca. Jer meni je potpuno jasno da je korijen ili izvor svih problema u nepoštivanju pravne države. Tu je i apsolutna erozija morala i potpuno izvrnut sustav vrijednosti. Proizlazi li jedno iz drugog ili drugo iz prvog pitanje je kokoši i jajeta. Ali zapravo je svejedno.
Ako je u našoj zemlji normalno (a je!) da naručite nešto, a potom to ne platite; ako je u našoj državi normalno (a je!) neispunjavati preuzete obveze; ako je u našoj državi normalno (a je!) čitati zakonske odredbe kako kome odgovara onda ne znam zašto se ta situacija ne bi manifestirala i na nogometaše. I ne znam zašto nam je to tako čudno.
Ne amnestiram time odgovornost i ostalih sudionika u sustavu (HNS, klubovi...) ali je činjenica da je izvor upravo u nepoštivanju pravne države. Naime, kada bi svako kršenje zakona ili ugovora posljedično rezultiralo sankcijom i kada bi se takvo sankcioniranje provodilo dosljedno tada bi se vrlo brzo uvelo reda u cijeli sustav pa tako i u nogomet. Nažalost, naše društvo uporno šalje poruku kako su zakoni tu da se krše i kako zbog tog nikome ni vlas s glave neće pasti. Jedan saborski zastupnik svojevremeno je glasno konstatirao (pazite, u Saboru, najvišem tijelu ove zemlje!) "Ko jamio, jamio!". Iza te tri riječi krije se toliko nezakonitih i nemoralnih radnji da bi organi gonjenja mogli raditi i prekovremeno. Rezultat te izjave? Nikom ništa... I znate što? Da je bar bio u pravu. Nažalost, ništa se bitno promijenilo nije.
KRIVO JE ZAKONODAVSTVO!
A nogometaši? Gledano formalno-pravno oni se doista nalaze u zoni sumraka. Pokušat ću malo razložiti tu misao jer mislim da je problem zapravo vrlo ozbiljan.
Nogometaši su obrtnici. Dobro, tu nema ništa sporno. Evo recimo, moj brat je obrtnik. Ugostitelj. Kuha kave svojim gostima. Tko god naruči njegove usluge, taj ih i dobije. Od naplaćene usluge on plaća porez državi. Ili recimo moj bratić. I on je obrtnik. Staklar. Tko god naruči njegovu uslugu, dobit će ju. I moj brat ugostitelj i njegov konkurent sa suprotnog ćoška. A potom će moj bratić uslugu naplatiti i porez platiti državi. Povučemo li analogiju s nogometašima odjednom smo u problemu. Naime, nogometaš je obrtnik koji svoje usluge može ponuditi samo jednom poslodavcu. On ne može svoju "kavu skuhati" i Dinamu i Hajduku i Rijeci i Cibaliji i Barceloni i... I onda mu se dogodi da onaj s kojim je dogovorio ekskluzivnost usluga prestane izvršavati svoje obveze. Da je po pravdi, taj bi naš obrtnik takvog partnera dao na sud, naplatio svoja potraživanja, a usluge ponudio drugom partneru. No, i sami znate da to tako ne ide u svijetu nogometa.
Kad bi nogometaši bili klasični posloprimci i sklapali ugovore o radu izravno s klubom onda bi se u startu doveli u situaciju da krše Zakon o radu. Naime, svima je jasno da profesionalni nogometaš ne može svoj posao obavljati do 65. godine života i u punu mirovinu otići s 40 godina "staža". Stoga naš nogometaš ne može pronaći poslodavca koji će s njim sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. A sklapanje ugovora na određeno vrijeme moguće je samo jednokratno. Konkretno, isti nogometaš ne može (ne smije, nije legalno!) sklopiti jedan trogodišnji ugovor pa ga potom produljiti za još tri (dvije/četiri, svejedno...) godine.
Kako bih dodatno zakomplicirao priču prisjetit ću se i činjenice da za otvaranje nogometnog obrta ne trebate baš nikakvu formalnu naobrazbu. Možda zvuči zgodno. Ali kad se morate početi baviti proučavanjem zakona, finacija, računovodstva, ispisivanjem uplatnica... onda to može biti i više nego otegotna okolnost.
KRIV JE ODNOS PREMA SPORTU!
U zapadnom svijetu (kojem težimo i čiji sastavni dio želimo biti - vidi i pod "Rezultati referenduma o ulasku Hrvatske u EU") jasno su postavljeni temelji financiranja sportskih pogona. Uglavnom, sve se svodi na samoodrživost. Klub za vlastito funkcioniranje najveći dio sredstava mora pronaći sam (suveniri, dresovi, ulaznice, sponzori, marketing, TV prava, transferi igrača, igre na sreću...), a samo vrlo mali dio tog financijskog "kotača" dobiva iz državne blagajne ili od lokalne samouprave. Nažalost, kod nas još uvijek ponajviše sredstava u klubove dolazi iz državnih, županijskih, gradskih, općinskih izvora. Da sad ne ulazim u priču o malim klupskim bogovima koji onda s tim novcem rade što ih je volja.
KRIVO JE GOSPODARSTVO!
Naravno, i ovdje možemo potražiti krivca. Ipak, od svih do sada navedenih (i onih koje ću tek navesti), ovaj "krivac" ima najmanje putra na glavi. Naravno, uz jasnu distinkciju da, kad spominjem gospodarstvo, podrazumijevam onaj dio hrvatske ekonomije koji potpada pod privatni sektor.
Činjenica je da se sve manje novaca iz privatnog sektora usmjerava prema nogometnim klubovima. Stoga se za nedostatak novca u nogometu mogu okriviti i gospodarstvenici. No, to svaljivanje krivnje je nezahvalno. Prvo, mnogi od njih dovedeni su u vrlo tešku i nezahvalnu situaciju te posluju s velikim teškoćama zaslugom prvooptuženog u ovoj analizi. Jasno je kao dan da možete izdvajati samo onaj novac koji je "višak" odn. koji vam nije neophodno potreban. Ako ne možete isplaćivati plaće, ako morate otpuštati radnike onda je stvarno teško očekivati da ćete istovremeno ulagati u klub(ove).
Osim toga, gospodarstvenici žele imati i neki oblik koristi od tog poslovnog ulaganja. Što im današnji klubovi mogu ponuditi? Kvalitetan nogomet? Atraktivne utakmice? Gledanost na TV-u? Publiku na stadionu? Sportsku čast i poštenje? Kvalitetno i pošteno suđenje? Afirmativnu medijsku sliku?
KRIVA JE POREZNA POLITIKA!
U zapadnom svijetu donacije su oslobođene poreznih davanja. Od toga profitiraju i sportski klubovi i kulturne institucije i razne karitativne udruge i organizacije. Logika države je jasna. Umjesto da mi ulažemo novac poreznih obveznika u te segmente, nek' ulažu oni koji su za to izravno zainteresirani. A mi ćemo ih osloboditi poreza za tako donirana sredstva. I svima dobro.
Nažalost, u Hrvatskoj nije tako. Za svaku donaciju platit ćete i PDV. Ispada da je nekoj tvrtki bolje 500.000 kuna ulupati u bijesan službeni auto i odbiti si porez nego iste te novce donirati nekom klubu i na njih platiti porez.
ODGOVOR NA PITANJA U UVODNOM TEKSTU
Ne, neću odgovarati na jedno po jedno. Ne zato što nemam svoje mišljenje, već stoga što smatram da su to pitanja vezana uz posljedice. A ja tvrdim da je jedino kvalitetno rješenje otkloniti uzrok(e) ovakvog stanja. Sve ostalo su samo vatrogasne mjere koje možda mogu malo ublažiti postojeće sra, pardon, stanje. Ali temeljni problem ostaje.
Kvalitetna zakonska rješenja koja se dosljedno provode u praksi, a svi oni koji iz tih rješenja "iskaču" budu brzo i pravedno sankcionirani ključ su uvođenja reda u naše društvo, našu državu. Dok to nije tako, nogometašima će se događati ovo što im se događa. Meni ih je žao. Ali meni je žao i radnika iz Gredelja, i djelatnica Kamenskog, i kršnih momaka iz Jadrankamena i... Ma jasno vam je što pjesnik želi reći.
Pozdravljam vas zdravo i živo!